Donacije

Za što duži boravak u Južnoj Americi!

Donacije uplatom na žiro račun:

2340009 - 3101531904

Donacije uplatom na tekući račun:

2340009 - 3205062975

Hvala vam unaprijed!


Pratite me na Facebooku

Izdvojeno

Cusco: Od carstva Inka do turističke destinacije

30.04.
2013.
Plaza De Armas Katedrala

Pokorili su ih, zabranili im običaje i religiju. Ono malo vlastitog dostojanstva izgubiš kad te natjeraju da gradiš njihove crkve na mjestu gdje su (s)rušili tvoj hram. Sve po znaku Svetog križa, jednoga Boga i blagoslova Pape. Kad se staviš u kožu pobjeđenoga mislim da osjećaš vrhunac poniženja.



Upravo tako nešto dogodilo se u Cuscu 1559. godine, 26 godina nakon španjolskih pohoda kad se počela graditi impresivna katedrala - Katedrala Santo Domingo. Gradilo se gotovo sto godina, premještalo kamenje s drugih građevina i zidina jer Inke su bili pravi majstori u gradnji kamenom. I sami španjolci kad su došli u Cusco 1533. bili su zabezeknuti jer su neke građevine, izvedene savršeno glatko oblikovanim kamenim suhozidom kvalitetom izvedbe nadmašivale one u Španjolskoj. Španjolci su u Cuscu samo nastavili graditi na temeljima i prizemnicama koje su gradile Inke te su ponegdje i danas ti prijelazi uočljivi. Te fino povezane strukture koje nepromjenjene stoje duže od pola tisućljeća i preživjele su nekolicinu potresa.

Ja nekako uvijek volim reći da će se dobro dobrim, a loše lošim kao bumerang vratiti. I Inke su grad gradile na ostacima pokorene Killke kulture, pa su kasnije bili prisiljeni graditi katoličke crkve, no na kraju svega, sebi su ih sagradili jer upravo njihovi potomci, današnji Peruanci ubiru plod ove bogate tradicije. U ovu katedralu ulaz se plaća visokih 45kn i ovo je prvi put da ulaz nije simbolika. Odmah iznad Cusca nalazi se Arheološki park Saqsaywaman u koji se ulaz naplaćuje 150kn. Svaka nakupina kamenja prokleto je skupa...

Plaza De Armas

Cusco je dobar dio vremena bio na neki način središte Južne Amerike - isprva glavni grad moćnoga carstva Inka, a nakon 1533. i španjolskih osvajanja postaje najvažnije kolonijalno središte. Poslije, nakon što su se iscrpili resursi obližnjih rudnika novi centar postaje Lima. Cusco će ležati zaboravljen negdje do 1913. kad će Hiram Bingham u National Geographicu objaviti rezultate svojeg otrkića iz 1911. godine. “Otkrio” je Machu Picchu kojim Cusco kao polazišna točka ponovno dobiva na važnosti i danas ovaj grad koji je turistički centar Perua broji oko dva milijuna turista godišnje.

U Cuscu mi se prvi put na cijelom putovanju Južnom Amerikom dogodilo da su me ‘izbacili’ iz hostela jer za mene nije bilo mjesta drugog dana kojeg sam najavio check-out. Boravio sam u Wild Rover Hostelu i htio sam produžiti boravak. Uvijek bi to rekao jutro prije, ovdje ni dan prije nije pomoglo. Tolika je navala za rezervacije da nema mjesta. Promijenio sam na kraju tri hostela u Cuscu, a zadnje odredište El Puma Hostal, koji je ujedno i najjeftiniji za 6,5$/noć popularan je među japanskom populacijom čije mi se društvo dopalo i ovo je prvi put da sam imao prilike upoznati malo japanke. Zanimljive su.

San Pedro Mercado

Vrijeme u Cuscu sam u početku kratio u okolici tržnice. U velikim gradovima, a Cusco ima blizu 359.000 stanovnika, prvo tražim tržnicu jer je sveto pravilo da se na njoj živi za ‘badave’. San Pedro market je glavna tržnica i ono što se krije u samoj zgradi, te nekoliko blokova niže San Pedra je pravi raj. Za hrpu stvari se pitate “za koji qu...” Misliš da je za jesti, a ono neki lijekovi alternativne medicine, kompletan ručak za 7kn, prirodni sok za 5,5kn, a Syndia umjesto jedne 0,3l čaše natoči takve tri. I ne samo Syndia, sve one okolo prodaju litru soka od kojeg god voća poželite za 5,5 do 10kn. Normalno, ja sam svaki dan popio sok kod Syndie.

Trgovina Na Ulici

Ono što je specijalitet u Peruu, a i Ekvadoru je Cuy - engleski ginea pig, a po domaće vjerujem da je to zamorac. Nisam ga vidio živog, samo spremnog za pečenje i pečenog. Cijeli zamorac oko 70kn. Nisam probao, a mislio sam ga u jednom videu prožvakat pred vama... Na tržnici se prodaju i kravlje njuške, iznutrice koje bi bolje razumio veterinar nego da ja pogađam, napola žive žabe, krv drveta (sangre de grado), lišće koke, fetusi ljame za žrtvovanje, svakojake druge obredne pizdarije, a imao sam priliku probati i poneko egzotično voće (npr. tuna - voće s kaktusa).

Pokraj zanimljive tržnice Cusco obiluje muzejima. Najveći Inka muzej, Muzej čokolade, Museo de coca... Ipak, stara jezgra Cusca je muzej za sebe. Plaza de Armas, središnji trg kakav već duže vremena nisam vidio. Lijepo uređeno, trava kao na golf terenu, a okruženjem dominiraju crkve i drugi kulturni spomenici. Sve usklađeno, fantastično naslijeđe španjolske arhitekture uklopljeno s pokojim inka elementom. Cijeli potez do nekoliko blokova udaljene Plaze San Francisco središte je kretanja turista i četiri vrste ljudi ovdje iskače svojom ponudom -  radnici turističke agencije koji na svakom koraku vrebaju i nude različite organizirane obilaske, prodavači slika i nakita, čistači cipela i djevojke koje nude masažu. O mojoj prvoj masaži u životu imat ćete prilike čitati u sljedećem tekstu kad sam se izmoren i napaćen vratio s Machu Picchua. U svakom slučaju bilo je vruće, kao i za dana u Cuscu koji je na 3400 mnv i sunce ovdje prži puno jače.

Coca Virgen

Za noći ovdje postaje hladno. Nagla promjena koja nastupa nakon zalaska sunca sve povremene došljake pomalo prehladi. Nas trinaest u sobi i manje više svi maramice i kašljemo. Ipak, nikoga to ne spriječava da ne okusi ludi noćni život. Ispred noćnih klubova promo organizatori mame nas besplatnim pićem. Uđeš, popiješ rum s kolom i ideš dalje... Skoro da se može i napiti za besplatno.

Kad smo kod davanja, poklanjanja, recimo da je ono duboko usađeno u tradiciji ovog naroda. Još u Inka kulturi postojala je tradicija žrtve i dan danas se vjeruje da ako nešto malo onoga što želiš daš u žrtvu Pachamami (Majka Zemlja), da će ti se to višestruko vratiti. Ipak, cijeli Cusco broji mnoštvo Katoličkih crkvi i spomenika, a čak i bijeli Krist (slično što bi i Kerum stavio na Marjan) sve gleda s brda. Taj kompromis kršćanstva i tradicije prisutan je od ranih dana, od onih španjolskih osvajanja s početka priče. Kako ovdje postoji tradicija žvakanja lišća koke od prije pet tisuća godina (o tom će biti posebno riječi), španjolci su i to smatrali lošim. “Oni tamo ljudi na Andama, što izgledaju kao životinje žvaću neko lišće”, rekli su. Ipak kad je trebalo spojiti religije, upravo je lišće koke odigralo važnu ulogu. Virgin de la Coca, Katolička djevica koja drži lišće koke i na taj način spaja kršćanstvo i filozofiju Anda. Sve u jednom, kao u ovim ljudima, koji su puni duha, prožeti vjerom i vlastitim uvjerenjima.

U idućem tekstu putujemo na Machu Picchu.





Pregledano 1652 puta