Donacije

Za što duži boravak u Južnoj Americi!

Donacije uplatom na žiro račun:

2340009 - 3101531904

Donacije uplatom na tekući račun:

2340009 - 3205062975

Hvala vam unaprijed!


Pratite me na Facebooku

Izdvojeno

Sex na plaži

20.01.
2013.

Večer broj dva, disko ludnica na vrhuncu. Rum, mix mojita i pina colade polagano me uzima. Džek je za šankom, snima situaciju, želi upoznati Mariju... Ona se ovaj put zove Yilen, 24 godišnja crna crnka, pantera... A od crne pantere nema bježanja...



Gledam ju, a ona zgodna, onako sramežljivo i nevino (iz)gleda. Prilazi mi njen prijatelj koji je shvatio poglede te nas upoznaje. Shvatim odmah o čemu je riječ, pa ga pitam za cijenu!? “Nema cijene”, govori mi on. To volim, kad djevojka nema cijenu, mislim si...

Večer je odmicala i da skočimo na stvar. Njih je ukupno troje, dvije curke i on pa sam ih napio sve, uključujući i sebe. Tako to jednostavno ide, no ne izmišljaju sa cugom, zadrže se na onome sa čime krenu, a to je pivo po dolar. Idemo kod mene gdje će njih dvije kao prespavati. Ne znam što se ova druga petlja, no vidim da nema izgleda gdje. Pomislio bi svatko da su dvije bolje nego jedna, no ova "moja" izgledala je kao bombončić, dok ova druga kao poluvještica, iako bi bilo u redu da kažem da su sve žene lijepe. Situacija u privatnom smještaju je takva da jednostavno ne možete sami ući u kuću dok vam gazda ne otvori vrata. Oni se svi štite s tim ulaznim vratima i sobe koje se iznajmljuju u biti su dio zajedničkog stana gdje koristite često zajedničku kupaonu i kuhinju. Dakle, kao da Vas netko primi u svoj stan i kaže da spavate u jednoj od njihovih soba. Pitam jel mogu "čikasice" (djevojke) na što me gazdarica sprašila da ne! Ok, ništa zato, idemo dalje... Upravo taj prijatelj ima od prijatelja kuću gdje bi kao mogli. Ovaj mali je pravi harambaša i to sam shvatio u ova tri dana u selu jer sam ga čas vidio kako prodaje banane, prevozi u košari na biciklu stvari ili izajmljuje tuđe sobe i ima ga po svugdje... Lovac u mutnom koji je naišao na još jednog lovca.. Tako je i bilo; hodamo mračnim ulicama i ulazimo u kuću gdje ljudi spavaju, ali samo kao neka smo mi tiho... Ja sam već izgubio pojam o vremenu. Sjećam se da nam je bacio čistu plahtu na krevet i zaključao nas u sobu, na što je Yilen izvadila kondome... Kao da je znala da će trebat dva, a ovo ono, neke statistike kažu da ovdje 1 na 11 ima AIDS. Ja ću svoje sačuvat za ostatak puta... 

Buđenje’ je bilo oko 5:30, prije gazde da se izgubimo. Tražili me 15$ za tu noć i taksi da imaju za doma, na što sam im dao 10$ i reko da me više otkantaju da budem s "malom"...

Možda se upecala na skuter, jer sam joj u onako razvaljenom stanju rekao da ju sutra vodim na plažu. "Vamos!!!," "Idemo!", govori mi i čeka me ispred moje kuće da uzmem stvari... O Bože, ne znam ni koliko sam ni da li sam spavao, mamuran još, pomalo strgan i pod dojmom... Vani mrak i hladnjikavo no krećemo u 6:20. Tek nakon sat vremena svanulo je sunce, nakon čega smo imali i bliski susret s policijom. Što Kubanka radi s turistom!? Prošlo je dobro i nakon 2h vožnje bili smo na plaži Cayo Jutias. Toliko smo uranili da nije još bilo stražara, rampa podignuta i hip hip hurej, ulazimo za džabe! Sad ja već kao stari lisac od prošlog dana znam gdje su privatne uvale i ne idem nigdje među ljude, nego želim biti nasamo s njom...  Tako ću izbjeć’ i da platim ulaznicu, parking i štošta. ...i jel se nije molim te nacrtao za 10 minuta jedan od tamošnjih izvidničara za nama... "Ti si bio jučer.", zna on i moram platiti za danas 5 dolara, a ona 5 pesosa. Baje su nema što, pobjeći im ne možeš koliko god se trudio.

Yilen prije kretanja na put...

Ništa, hajdemo onda u restoran, odmorit se na ležaljkama, a onda ćemo na "private"... Ubili par sati do podneva, a onda soliranje na pijesku... Pomalo je bila sramežljiva u strahu da ju netko ne vidi... Svijet je mali, pokazalo se i tog dana pošto je u tamošnjem restoranu naletila na tatinog brata.

Ovdje, na ovom bijelom karipskom pijesku, gdje je potpuni mir i tišina, gdje nema nikog, a i ovi što bi naišli šetajući, samo bi se na stotinjak metara okrenuli kad bi skužili što radimo. "Baš sam prost" pomislio sam. U Hrvatskoj bi me za "to" na javnom mjestu kaznili... Možda vrijedi kazna za mene i kad se vratim u RH, ali neka, bit će to iz nečije ljubomore... :) Krenuli smo u biti s kupanjem i onim osjećajem koji ne podsjeća na prvi put, ali je poseban jer osjetiš da te ništa ne ograničava, i da sve slobodno pluta i leluja oko tebe u ovom tirkiznom moru. Potpuna sloboda, a ona tu pokraj mene drhti u plićaku. Koža joj se stisnula uz ono vitko tijelo, purpurne se bradavice ukočile, hladno joj je. Grlim ju i ljubim, stišće se uz mene, no ne prestaje drhtati dok se nije potpuno uzbudila. Prvi put nakon onog silnog španjolskog da se potpuno razumijemo... Dižem ju iz vode na sebe i uistinu kao da ima dvadesetak kila. “Čime se to hrani!?”, pitam se dok ju lakoćom nosim na obalu. Spuštam je na pijesak dok se gledamo u oči i mazimo pogledima. Pijesak, znate, lijepi se i zavlači svugdje i baš otežava odnos. No nekako je to glatko prolazilo uz pomoć valova koji su nadirali i ispirali bijela zrnca s njezine tamne puti. Okolni račići što bi šetuckali po obali u puževim kućicama bili su jedini svjedoci. Osjećaj da smo udaljeni dvadestak metara od glavne ceste i da bi netko mogao naići nije više ni nju brinuo... Noge su joj izuzetno gipke, igram se s njima... Sunce mi već neko vrijeme prži leđa koja su se potpuno osušila, okrećem nas i sad ja gledam u nebo. Vidim veliko plavetnilo, osjetim slobodu! Ona mi povremeno pokretima otkloni sunce, žmirim. Kao da gubi gravitaciju s rukama u zraku, osjetim joj salsu u kukovima... oooouuuu, yeah, da, yes, si,  to je taj muving...

Smirujem ju polagano na sebe dok pod rukama osjetim kako zrnca pijeska otpadaju s njezine sitne guze. Ona ne staje, čvrsto se hvata za mene da ne ispadne iz "sedla"... Ubrzo staje, polegnula se na mene... Tako smo ostali još nekoliko minuta, uživajući u tišini, suncu i povremenom nadiranju valova...

 

 

Sutra pročitajte što se točno dogodlio nakon plaže....





Pregledano 20910 puta