Plaža, pijesak, more, žene...

Potezao sam u sobi bocu nekog izvornog kubanskog ruma i miješao ga s kubanskom Tropicolom. Rum je ovdje strašno jeftin. Ima ga u izobilju, a za kakvih dvadesetak kuna može se kupiti boca od litru od koje možete "obnevidit". Često vam i pišem na tom rumu... Spremam se za izlazak. Ovo će biti dobra noć predosjećam...

Noćni klub u Vińalesu ima bogati glazbeno-scenski program. Bend svira negdje od 20h do sitno iza ponoći, nakon čega startaju DJ i disko muzika. Polusatne pauze smjenjuje različit scenski program, kakav plesni par ili skupina, pokoja pjevačica. Dva dana sam ovdje izlazio, svaki dan nešto drugačije. Nema stajanja, stalno se nešto događa u društvu cuba libre, mojita i ostalih kubanskih koktela. Okvirna želja: upoznati neku djevojku, sutradan iznajmit skuter i idemo ona i ja na plažu. Nema sumnje, danas ću upoznati svoju Mariju, o da, beautiful Maria of my soul.

Večer je završila sve samo ne tako. Prizemljenje i otrežnjenje uz shvaćanje da je ovo daleko od raja. Osim plesačica, djevojke nisu bile nešto posebno u usporedbi s onima koje sam vidio dan prije prilikom izlaska u Casa de Musica u Havani. Tamo su žene bile vanserijske... Vitke, zgodne, crne; gdje se te skrivaju po danu? Zašto ih nema ovdje!?

Ništa zato, krenuo sam drugog dana sam na Cayo Jutias (čitaj: kajo hutia), nekoliko kilometara dugu pješčanu plažu. U pozadini priče koju sam vam opisao u videu odvijala se još jedna, ona sa ženama...

Iako sam krenuo bez Marije, na plaži me "dočekala" Diana Rosa... Malo priče, brljuganja u moru i po pijesku, kakva fotka i daje broj telefona. Ma odakle da te zovem kad mi je T-mobile blokirao račun jer se nije imao od kuda naplatit. A i što ću ti reći preko telefona, kad ti i ovako rukama jedva još neke stvari objasnim... Ona živi tu u blizini, u selu Santa Lucia do kojeg mi se ipak navečer skuterom iz Vińalesa ne da ići. A osim toga, pa dobio sam neku garanciju na početku ove priče...