Donacije
Donacije uplatom na žiro račun:
2340009 - 3101531904
Donacije uplatom na tekući račun:
2340009 - 3205062975
Hvala vam unaprijed!
Popularno na Blogu
Pratite me na Facebooku
Blog kategorije
Izdvojeno
Ludi provodi po peruanskim hostelima
2013.
Ono što je za Ekvador Montañita, to je za Peru Máncora - njihova najpoznatija plaža. Ipak, potrebno je reći da je potonja ipak stepenicu ili dvije niže, ako priÄamo o noćnom životu i ljepoti plaže, te dvije stepenice više, ako priÄamo o kvaliteti i ponudi hostelskog smještaja. Ovdje kao da nemate razloga izaći van hostela osim ako želite surfati na valovima Tihog oceana.
Ulazim u Peru preko graniÄnog prijelaza nadomak mjesta Huaquillas gdje se odmah na prvu vidi peruanski, znatno kvalitetniji pristup turistima. GraniÄni prijelaz Ekvadora i Perua je zajedniÄka zgrada gdje u jednom uredu obavljamo izlazak iz jedne i ulazak u drugu zemlju. Sjedamo nazad u autobus kojim se malo više od dva sata vozimo do Máncore. Putem nas prate pomalo pustinjski krajolik, većinom nenaseljena podruÄja, pokoje ribarsko mjestašce i pješÄane plaže bez kupaÄa - cijeli teren se doima kao da dugo nije vidio kiše. Sve ne vjerujem nakon kišnog Ekvadora. Deset minuta prije ulaska u Máncoru zastajemo na pravoj carinskoj kontroli gdje svi trebamo izaći van iz busa, a vojska će pregledati naše torbe. Ipak, sve se doima kao kakva farsa u kojoj mi trebamo potrošiti preostale dolare u maloj trgovinici i kafiću. Svatko kupuje neki Äips, sok, a ja "bacam" dolar i probavam prvi peruanski proizvod - Inca Kolu. Žuta cola, brand koji je na ponos cijele nacije u Peruu porazio originalnu Coca-Colu. Ipak, na kraju je i taj ponos pao u ruke te iste ameriÄke kompanije.
Što se tiÄe dolara, on je nekako ovdje u sinergiji s domaćom, tradicijskom valutom. Iako je ona uslijed inflacije Äesto mijenjala ime, jedno se nije promijenilo - tradicija štovanja sunca. Valuta Sol (na španjolskom sunce) je vrijedila do 1985., zatim Inti (Inti je Bog sunca u Inka kulturi) do ‘91. nakon Äega se opet zbog inflacije uvodi Sol, ali ovaj put Nuevo Sol. Za 1$ ovdje ćete dobiti oko 2,55 Nuevo Sola.
Máncora je puna moto-taxija, motora trokotaÄa s nadograÄ‘enim kabinama koje mogu prevesti do troje ljudi. Svaki od vozaÄa u ponudi uz vožnju prodaje marihuanu i kokain. Bore se za svakog turista, a kljuÄan ulov im je pri dolasku busa. Nemaš predodžbu koliko je veliko mjesto i gdje je što, a u biti se od poÄetka do kraja sve prehoda u deset minuta. Ipak, kao svaki prosjeÄni turist dolazim te po prvi i zadnji put sjedam u mototaxi koji me za 1$ i 1min vožnje odbacuje do Kokopelli backpackers hostela u kojem ću provesti pet dana.
PriÄa o Máncori bit će u biti mala priÄa o hostelima, dok samo mjesto nije ništa posebno. Nema neke arhitekture koje bi vam pokazao, pješÄana plaža, koji bar uz plažu koji se tek subotom naveÄer napola napuni, te dvije ulice - glavna kojom prometuju većinom mototaxiji i ona zatvorena za promet koja igra ulogu kakvog šetališta. No, Máncora je turistiÄko mjesto koje vrvi od malih trgovinica (španj. tienda), suvenirnica i restorana. Sama plaža mi se i nije toliko svidjela i u pet dana tek se jednom okupah u moru budući da mi je nekako draži bio bazen u hostelu - chill-out uz pivicu i net na jednom mjestu.
Svaku veÄer Kokopelli ima drugi program kao i svaki drugi veći hostel s vlastitim barom i bazenom. Prvu veÄer igramo poker s ulogom od dva dolara, drugu je nastupala Iris Muller, djevojka iz Nizozesmke Äije izvedbe podsjećaju na Norah Jones. Treću veÄer igrao se “power hour” - jedan sat opijanja u kojem svake minute eksirate 0,03 pive te se na koncu napijete. Nisam igrao, a nisam ni vjerovao da se u jedan sat može tako napiti od 1,8l pive. No djeluje... Quiz night, tombola, natjecanja u stolnom tenisu i razliÄitim drugim društvenim igrama. U sam Kokopelli ne može se smjestiti nešto previše ljudi, možda pedesetak, a već drugog dana sam skužio po kojoj osnovi se ovdje diže atmosfera - hostel je pun lokalaca, posluge koja zajedno s nama igra, pije, pleše... Hosteli su meÄ‘usobno u dogovoru i ukoliko vam se ne sviÄ‘a program u vašem, odete u susjedni te se tamo provedete. Loki hostel je bio moje poprište zabave tijekom preostalih dana. Ovaj hostel je priÄa za sebe. Može smjestiti 300-tinjak ljudi i ovdje nema spavanja. Party place, organizacija dogaÄ‘aja i slobodnog vremena dan i noć, a ponudu zaokružuje vlastitom turistiÄkom agencijom. Loki hosteli postoje još u Limi, Cuscu, La Pazu (Bolivija) i Salti (Argentina). Koncept je identiÄan. Mislili su ovdje na sve kako da uzmu lovu turistima, a “najopasnije” je kad krenete piti “on the tab”. Pa vam cifra na check-outu zavrti okeca... Baš sam se juÄer smijao kad je jedan momak za dva dana i sve usluge korištene u hostelu prvo u nevjerici blenuo pa iskeširao 150$. Da se razumijemo - nije ovdje ništa skupo, a usluga je na vrhuncu. RuÄak od 4$, cijena noćenja od 8$ na dalje, ovisno o tome želite li biti s 11-19 ljudi u sobi ili 6, 4, 2, ili solo (50$), a happy hour kad su dvije pive za 4$ održava se svako malo. Da, to vam je razvijeni turizam u Peruu, zemlji gdje se u hostelima traži mjesto više. Zemlja koja ima najudobnije autobuse koje sam do sad vidio na putovanju Južnom Amerikom tako da ćemo u sljedećem tekstu još malo putovati. Ne puno, samo oko 2250km do Cusca, prijestolnice nekadašnjeg carstva Inka.
Pregledano 3187 puta