Donacije

Za što duži boravak u Južnoj Americi!

Donacije uplatom na žiro račun:

2340009 - 3101531904

Donacije uplatom na tekući račun:

2340009 - 3205062975

Hvala vam unaprijed!


Pratite me na Facebooku

Izdvojeno

Uđemo u Kolumbiju bez žiga, a onda ajmo back...

21.02.
2013.

Prije otprilike mjesec dana pročitao sam koju o situacijama prilikom napuštanja Venezuele. Nešto u stilu da ne postoji direktan bus, odnosno da busevi koji voze “preko grane” u principu neće čekati turiste za potvrdu putovnice. Smetnuo sam to sve nekako s uma i priznam, uz Benoita sam pomalo sjedio na ušima jer godilo je to mom mozgu koji je svakog dana opterećen velikim brojem podataka. Opustio sam se, ne moraš Marko biti najpametniji, go with the flow...



Probudio sam ga u 6h. Ja te noći nisam spavao. Smatrao sam to nebitnim jer sam želio "završiti" Venezuelu. Tekst o Méridi, prebacivanje fotografija, videa s iPhonea, sortiranje, pražnjenje memorije i punjenje baterija jer sve mora biti spremno za Kolumbiju. Spavanje me jednostavno nije zanimalo kad je postojala mogućnost da sam sebe ulovim jer sam debelo kasnio s tekstovima. U 7h otisnuli smo se s terminala u Méridi u malom busu gdje smo srećom ulovili zadnja mjesta. Nas dva i njih tri, svi s poširokim ramenima tiskamo se na stražnjih pet sjedala na ukupno 6h puta do San Cristóbala. Put nije najkraći jer autobus ostavlja i kupi putnike u drugim gradovima. Klonem tu i tamo, cesta me probudi, velika oštećenja ili oštri zavoji kad me mrgudi oko mene, koji isto spavaju, po zakonima fizike izbacuju iz ravnoteže.

U 13h smo u San Cristóbalu. Ubrzo lovimo bus za kolumbijski gradić Cúcutu udaljen 20 min vožnje od granice s Venezulom. Benoit, koji svoje informacije čupa iz vrlo opširnog Lonely Planetovog vodiča o Južnoj Americi, zna da ima direktan bus za Cucutu, odnosno da lovimo bus za granični prijelaz San Antonio del Táchira. U 16:30 prolazimo granicu bez da smo ikom pokazali putovnice, a bilo je sigurno desetak točaka različite kontrole. Kako je to moguće? No vozač nam govori da trebamo izaći i to napraviti u obližnjoj zgradi. Izlazimo, a ruksake s robom ostavljamo unutra. Vozač je samo krenuo pa je bilo malo trčanja za busom, vadi torbe van, svađanja što nam je uzeo pare do Cúcute... Nije strašno, 1$ više, ali stvari su principa i točnog izračuna koliko nam novaca treba da ne moramo naknadno mjenjati bolivare... Tog dana nismo ništa jeli do Kolumbije i bojali smo se i vodu kupit jer smo bili pravo kratki s novcima...

Na granici od strane Kolumbije nam pokušavaju objasniti da mi u biti još nismo izašli iz Venezuele jer nemamo izlazni žig, pa hodaj preko mosta natrag na stranu Venezuele. Tamo plaćamo 107 Bs.F. (oko 6$) izlaz iz države. Benoitu sam u šali rekao da se skoncentrira, nakon čega šetamo nazad preko mosta, a on za to vrijeme čita iz Lonely Planetovog vodiča gdje je pogriješio i nastaje ova niže zanimljiva fotka. “To je ta avanutra!”,  kaže on, a ja razmišljam kako je to sve logika i sad će nam udariti žig za ulazak. Za shemu s busom sam negdje načuo, no kad ja isto budala se potpuno isključio na njegov Lonely Planetov vodič. “Baci ga u rijeku, vidiš da je iz 2010. i ne valja...” Izgubili smo malo više od pol sata, no kao da nismo jer po ulasku u Kolumbiju vraća se sat pol sata. Ok, kao da se ništa nije dogodilo idemo dalje.

Benoit i ja prelazimo granicu

U Cúcuti smo se na terminalu pozdravili, on će u dva sata udaljenu Pamplonu, a ja kupujem kartu za noćnu vožnju koja starta u 20:30h za krajnji sjever, za Santa Martu. Među dvadesetak mjenjačnica svi se trgaju za mene da promijenim baš kod njih preostale bolivare. Imao sam 1,2$. Ubijam nešto više od dva sata na kolodvoru i napokon mogu nešto i pojesti. Cúcuta i Kolumbija na prvi pogled čine se nekoliko desetljeća ispred Venezuele. Kolumbija je i među najskupljim, ako ne i najskuplja zemlja Latinske Amerike. Vožnju od 13h što sam platio u Venezueli 10$, ovdje košta oko 45$. Put za Santa Martu trajao je 14h, a uspio sam uloviti možda i dva sata sna. No kad sam došao drugog dana u 10:30h te nakon ukupnog putovanja od više od 24h u veliki hostel La Brisa Loca shvatio sam da sam napokon opet na svom terenu... Idem se točat u bazenu. Dobro došli u Kolumbiju!  

Hostel La Brisa Loca




Pregledano 1856 puta