Donacije

Za što duži boravak u Južnoj Americi!

Donacije uplatom na žiro račun:

2340009 - 3101531904

Donacije uplatom na tekući račun:

2340009 - 3205062975

Hvala vam unaprijed!


Pratite me na Facebooku

Izdvojeno

Tucacas - grad koji bi se želio baviti turizmom

15.02.
2013.
Tucacas

Sjećam se vremena kad je moj Lipik otvorio turistički ured. Zatim ga zatvorio, pa poslije izvjesnog vremena ponovno otvorio. Nije bilo bitno što nekadašnji biser kontinentalnog turizma još netom nakon rata nije imao što za ponuditi, bitno je da postoji ured. U Venezueli je slika potpuno suprotna. Ima se što za vidjeti, ali turističkog ureda u nekim gradovima, što se narodski kaže, “Ni za lijek!”



Danas obilazimo Tucacas (čitaj: Tukakas), gradić koji se nalazi u blizini Nacionalnog parka Morrocoy. Usputna stanica na putu iz Caracasa bila je Maracay gdje nisam ništa razgledao već sam bio više usredotočen na duboke razgovore sa Sabinom iz Hrvatske, te druženjem sa Susan. Ovdje se po riječima onih koji poznaju grad nema nešto posebno ni za vidjeti, osim biti opljačkan ili izgubiti život. Ipak, ovdje sam proveo dva lijepa dana u jednoj vili i bilo je uistinu relaksirajuće. O Susan ste već čuli podosta toga, a Sabina, ona je 16 godina u Venezueli i iako je njena priča jedan dobar roman, obećao sam da detalje neću iznositi u javnost. Zanimljivost cijelog putovanja je kako mi se kockice slažu same po sebi! Tek u Caracasu predzadnji dan saznao sam slučajno za Sabinu preko Tebaide, Marianine majke. Žena je uz to svojim poznanstvima sredila smještaj u Tucacasu za pola cijene. Znam, možda vam je previše imena tko je kome tko i što sredio te ugodio pa idemo... Vamos para Tucacas!!!

Autobusni prijevoz u Venezueli posebna je priča. Većinom autobusi ovdje nemaju vozni red nego se vozi kad se autobus napuni. Vozač se još naknadno proveze po kolodvoru dok suvozač neprestano viče mjesto gdje se vozi. “Tucacas! Tucacas! Tucacas!”, uskoči još jedan do dva i počinje strahovanje za vlastiti život.... Tridesetak mjesta, omanji autobus koji vozi u skladu s "opremom". Ne znam, nisam siguran "nabrijavaju" li oni što te buseve, kao što se "nabrijavaju" auti, ali vozi ga kao da se utrkuje s nekim... Izvana išaran kakvim grafitom, obložen ledicama, iznutra zatamnjen, klima na max, iz Pioneerovog subwoofera doslovce nas muči cijelim putem... Nek’ se vidi da se ima... Spazio sam vjersku sliku na staklu, izgleda da je Sv. Marija. Marija pomozi da stignemo živi...

Na autobusnom kolodvoru u Tucacasu, gradiću koji postoji isključivo radi turizma, dočekale me dvije Venezuelanke koje predstavljaju kakav info na španjolskom i koje me žele smjestiti u jednu od "posada", privatnih kuća što nude usluge smještaja. Smiju se na moj španjolski, pa im govorim na tečnom hrvatskom da “e što bi vas ‘riješio’ u talu!”, nakon čega opet smijuljenje... “Jel tako da bi!?”, da da, si si... Najjeftinije što nalaze je 600 Bs.F (34$), pa posežem ipak za svojom "vezom iz Caracasa" koja mi je smještaj sredila za 400 Bs.F (23$) na noć. Shvaćam da ovo nije Kuba da me ljudi raširenih ruku čekaju na kolodvoru kako bi me smjestili. Ovaj kolodvor je totalno van grada i moram uzeti taksi.

Mapa

Ceasar, vlasnik kuće mi odmah po dolasku predlaže put brodicom za Nacionalni park Morrocoy, skupinu malenih otočića prekrivenih mangrovim drvetom s nekoliko lijepih pješčanih plaža i kristalno čistim morem. Tek je podne, zbog toga sam i došao, a 400 Bs.F (23$) za vidjeti ovu atrakciju, otići na plažu i nazad, nije puno iako je to moj dnevni budžet. Sve to ispadne puno povoljnije kad se ide u dvoje ili više. Glisiranje među uskim prolazima daje dozu adrenalina, a kako smo se udaljavali od obale Tucacasa more isprva sive boje poprimalo je prozirni, kristalno čisti izgled.

Glisiranje između uskih otoka Nacionalnog parka Morrocoy
Venezuelanke :)

Na plaži na kojoj me pustio van s moja četiri piva i litrom vode, rekao je da će me pokupit za neka 4h, oko 17h. Dosta ljudi, većinom u kakvim grupicama, roštilja te je tamo i jedna velika skupina turista. Kupam se, rješavam se lagano i pive ne bi li vidio kakvu lijepu slobodnu djevojku. No ponuda je vrlo slaba, te napadam na restoran. Kaže gazda dok mi pokazuje pladanj; “Evo, to smo ulovili!”, Može, vrsta ribe je Pargo. Gdje to ima jesti za 7$ na plaži!? Iako ju nije napravio na gradele nego prženo, svejedno je bilo vrhunski. Od priloga uvijek miksaju neku kupus salatu s vrhnjem i majonezom, a umjesto krumpira koriste platanu. Platana izgleda kao banana, no duplo je veća i to je sasvim drugo voće. Ako kupite zelenu, tzv. plátano verde, služit će vam kao krumpir, a ako kupite zrelu, žute boje tzv. “plátano maduro” radit ćete od nje “tajadas” ilii slatka pržena platana na ulju što sam isto nekoliko puta imao prilike jesti. Platana, od koje često rade i čips koji prodaju na svakom uglu, vrlo je česta u prehrani Venezuele. Dosta o platanama i bananama. Banana je kad si solo kakva god da ti je platana, pa me moj Ibrahim vozi doma...

Šetam Tucacasom u predvečer, a gradić stvarno ništa posebno. Ne znam što bih vam spomenuo od njega izuzev toga da se na ulici izljeva i osjeti kanalizacija, da je prljav i izgleda kao veliki "vašar". On je tu zbog Morrocoy nacionalnog parka koji je u neposrednoj blizini. Suveniri? Što je to? Nemaš razglednicu za kupit, magnet za hladnjak, ma ništa osim rekvizita za plažu.  Grad koji bi se želio baviti turizmom...

Kupujem ovaj put bocu venezuelanskog ruma i colu te si mislim popiti koju u sobi pa ću u noćni klub. “Kakav noćni klub?”, kaže gazda da preko tjedna nema ni kluba ni bara gdje svira live glazba. Pakiram, rekoh mu;  “No chicas, mañana para Coro!” (Nema djevojaka, sutra za Coro!).





Pregledano 1950 puta