Marko Barčan, za prijatelje Bax. RoÄ‘en sam na datum kad je Gaj Julije Cezar ubijen, no više od dvije tisuće godina poslije. Točnije, bila je to 1984. godina.  

U dosadašnje tri dekade života shvatio sam da volim sve ono na  tri P; Pojest, Popit, i Po.... Godine mi prolaze u dobroj zajebanciji iako držim da treba imati dobru mjeru u svemu, pa i u tome. Tu jednostavno za sad ne posustajem, a možda se potajno, kao i okolina oko mene nadam da ću jednog dana nešto postati u životu. To nešto, možda je upravo ovo što radim... Pišem i ne brinem za sutra...  

Pisanje kao oblik izražavanja otkrio sam sasvim slučajno negdje oko 2005. godine kad sam počeo prvim člancima sudjelovati na lokalnim portalima Lipika i Pakraca;www.novilipik.com, www.TAKOdobra.com.

Kasnije sam s društvom pokrenuo i tiskano izdanje TAKOdobar list koje je izlazilo dvije godine u periodu od 2007. do 2009. Godinu dana, počevši od srpnja 2008. održavao sam službenu stranicu Grada Lipika, a nekoliko mjeseci u tom periodu pisao sam vijesti i za lokalno glasilo Pakrački list.

U rujnu 2012. završio sam FER u Zagrebu i time ispunio najveće želje roditelja i rodbine. Nije baš da sam “drkao kitu cijelo vrijeme” što bi rekao moj stari, ali to svakako nisam htio radit po završetku faksa viseći na burzi bez posla...

Zato sam u prosincu 2012. prodao manje-više sve svoje stvari i po prvi puta dignuo sidro na duže vrijeme iz Hrvatske i krenuo na Tour od 100 dana koji upravo pratite...