Kako sam postao žigolo

Odijelo sa sobom nemam, o šarmu sam ne želim suditi, a kada sam zadnji put bio na druženju imućnih u najboljem Hotel Nacional de Cuba na Kubi izvisih na način da je upravo mene prepoznala prostitutka. “Gdje ćeš na mene, i ja isto tražim neku koja bi nešto platila...”

No, šetam tržnicom u Bañosu, malom gradiću negdje u središtu Ekvadora i gledam gdje ću sjesti i pojesti ručak. Puno je štandova i mnoštvo ljudi. Narod Ekvadora se većinom ovdje hrani, turisti manje. Odabir stola odraÄ‘ujem na način da snimam tko što ima u tanjuru i onaj tko ima kvalitetno, tu ću sjesti te odmah znam što ću i jesti.  Normalno, u tanjurima Ekvadoraca kojekakvi čušpajzi i mesine koje više spadaju u kategoriju iznutrica nego konkretnog mesa. Hrana u Ekvadoru je raznolika, posebna, ali kad gledamo naše slavonske krvavice kojih nisam ljubitelj, to je za mene kvalitetan proizvod naspram ovoga što ovi jedu.  

Kako je ovo priča i o Bañosu, ispričajmo odmah koju: Baños je mali gradić podno aktivnog vulkana iz kojeg svako malo suklja dim. Navodno mu ne prijeti neka opasnost jer je jednim brdom odijeljen od kratera. Ovaj gradić najpoznatiji je po termama i adventure turizmu. Ovdje se ljudi dolaze namakati u nekoliko toplica s termalnom vodom, skakati bungee jumping, idu na kanuing, planinarenje te penjanje do podnožja vulkana. TakoÄ‘er, može se iznajmiti bicikl, buggy ili skuter te se vozati prekrasnim krajolicima od kojih zastaje dah. Specijaliteti ovog grada su slatkiši (tzv. Melcocha) koji se rade na ulici na licu mjesta te proizvodi od šećerne trske (španjolski caña).

Melcocha postoji u nekoliko zemalja Latinske Amerike i Španjolskoj, no tek u nekoliko gradova. Baza ovog posebno ukusnog slatkiša je sok od trske, koji se kuha, a zatim se dodaju različiti okusi pa se to sve hladi i konačno rasteže na ulici do stvrdnjavanja. Proizvodi od trske takoÄ‘er se rade na ulicama - melju za sok, režu na komadiće za žvakanje ili alkohol od trske miješaju sa sokom i kažu da je potrebno 3 do 5 takvih i zreo si za krevet. Dokaz da Ekvadorci rado koriste svoje toplice su nekoliko desetaka autobusa koji nedjeljom odlaze i vraćaju ih u najudaljenija mjesta države. 

Vratimo se na igru... Dvije djevojke sjede s obilato punim tanjurima. Jedna za koju bih rekao da je iz Kine, a druga bijela kao da je iz Švedske. Ta “iz Kine” zove se Lea Joanna i ona je upravo iz Švedske, ali tajvanskih korijena, a bijela, Seraina, je iz Švicarske. Nakon deset minuta korištenja žlice počeo se koristiti i jezik pa smo započeli razgovor. Joanna je inače poduzetnica, koncept-dizajner interijera te otvara svoj caffe bar u Quitu, a Seraina joj pomaže jer se zasitila rada u IT sektoru jedne švicarske banke. Ja sam pisac, bez para, lutam svijetom u potrazi za inspiracijom. 

Poslije ručka pala je kava, nakon kave dogovor da se ide zajedno van. "Sjeli" smo si nekako. Subota je i, nakon što sam jučer navečer stigao u Baños, ovo je prvi pravi dan da sam ovdje. Navečer smo se tako lijepo zapili; s tim da su one mene napile, ne baš ja njih... Kad ŠveÄ‘anka čuje u disku Swedish House Mafiju ona nekontrolirano poludi - zabaci glavu, ruke u zrak, porezat ‘oće vene, vade se pare na stol i piju se Jagerbombe... Žestoko... Nisam se opirao te je pao pijani dogovor da se sutradan ide na Montañitu, najpoznatiju plažu u Ekvadoru, destinaciju udaljenu oko 10h vožnje.

Budim se ujutro mamuran, izlaska se sjećam, u toplicama se nisam kupao, ali što sad... Ako dogovor stoji, a stoji jer potvrÄ‘en mi je meeting u podne na autobusnom kolodvoru. Dolazim.. Kupile mi autobusnu kartu za preko pola Ekvadora, platile ručak i nakon početnog opiranja da podijelimo troškove, više nisam vadio novčanik... Rekli bi, pala mi sjekira u med!

Što se tiče plaže, Montañita je isprva bila u planu, no izmoren kolumbijskim morem, stijenama i ludim provodima, odlučio sam se u Ekvadoru posvetiti prirodi. Zato sam osvajao malo planinske vrhove, šetao prirodom, parkovima te zbog nedostatka vremena i novaca htio sam taj turistički resort na obali propusititi. Kažu da je otpor uzaludan...

Krenuli smo za Montañitu, a u našem društvu je i Rayan iz Australije. I on se dovoljno napio da se predomisli za put nakon samo jednog dana boravka u Bañosu. Što i tebi žene učine Rayane... Nakon 7h vožnje našli smo se u Guayaquilu, najvećem gradu u Ekvadoru gdje smo tražili opcije za Montañitu. Ako bismo dalje išli busom, to bi značilo još jedno presjedanje, ali curke su pune love pa idemo taksijem. U Montañiti malo za kavu, pa za hranu i smještaj, a ja već nakon dva dana poput Ashtona uskačem u novo naručje, u zagrljaj 43-ogodišnje Kolumbijke, no o tome u idućem tekstu...